Foto: Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore
Piše: Slavko Perošević
OBRAĆANJE HRVATSKOM MINISTRU (Stani malo Grliću – Radmane)
Crna Goro pored mora sinja
Šta se s tobom desi zbog Morinja
Šta sve trpiš kukala ti nana
Od ministra Grlića – Radmana
Taj potomak Francetića Jura
Odavno nam prst u oko gura
Kad god dođe na ognjišta naša
Ponaša se kano silan paša
I udara svima redom packe
Štiteć “Prava” države Hrvatske
NJegova je ustaljena praksa
Da Luburić oponaša Maksa
Nema Hrvat na jeziku dlaku
Drsko traži Jadran i Prevlaku
I još brdo nekakvijeh para
Sve s podrškom domaćih fukara
Pa sa puno odlučih se muke
Epsko pero da uzmem u ruke
I da kliknem u cik zore rane
“Stani malo Grliću – Radmane
Jer još žive u ove stijene
LJudi koji svoj obraz cijene
Što ne loču iz vašega čanka
Poput jadnog Krivokapić Ranka
Ulizništvu čijem nema kraja
I podmuklog Ibra iz Rožaja
Što pred tobom drhti kano trska
Crna Gora još je Sparta srpska
I dat neće Grliću – Radmane
Da je vaše ruke opogane
Da je pravde na ovom svijetu
Vi bi nama plaćali odšetu
Za hiljade nevinih života
Stid neka te bude i sramota
Što ni jednom riječju Radmane
Ne pomenu sve Srbe poklane
Paveliću što bijahu meta
Gdje je za te zločine odšteta
Po kom će te zakonu i pravu
Srpstvu platit Šumanović Savu
Kol’ko vredi Platon Banjalučki
Kog ustaše usmrtiše mučki
Te mu duša ode put visina
Ko će platit starca Vukašina
Kol’ko kila trebalo bi zlata
Za krv svetu iz njegovog vrata
Za zločine vaše u tom ratu
Ne možete platit ni kamatu
Da sve vaše skupite trgovce
Podmirili ne bi Prebilovce
Ne postoje na svijetu pare
Da nam plate djecu sa Kozare
Što ustaška potopi ih plima
No je gori onaj ko te prima
I ko s tobom o tome vijeća
Pljujuć na trag srpskijeh nesreća
Da je pravde praunučad vaša
Plaćala bi zločine ustaša
A vi nikad ni jedno “Izvini“
Ne rekoste za crkvu u Glini
I zločine Francetića Jura
To je vaša “Hrvatska kultura“
Nema tijeh para u trezoru
Da bi mogle da nam plate Loru
Nit postoji na svijetu novac
Da podmirit može Jasenovac
I odštetu za Jungića Branka
Koji niče iz srpskog opanka
A glavu mu odsječe testera
Te za njime epska plaču pera
Pa te pitam srca tuge puna
Bol njegova kol’ko košta kuna
Da Zagorje prodaš na pazaru
Ne bi mogo bečki konjušaru
U srebrnom novcu i u blagu
Da nam platiš za zločin na Pagu
Gdje smo tešku doživjeli dramu
Pridvoricu i Korićku jamu
Mogo bih ti vako drski stvore
Uspostavljat račune do zore
I poslednju tražiti ti banku
Ko odštetu za majku Stojanku
Sve da prodaš od Siska do Istre
Dug nam ne bi vratio ministre
Zbog tog puno ne viči i drami
Nego svojih djela se posrami
Nemoj biti lakom kano svinja
I tražiti pare zbog Morinja
Đe nikome nije pala dlaka
Mnogo ti je Jadran i Prevlaka
I još hoćeš za istu cijenu
Da mijenjaš ime na bazenu
I da skidaš sportiste sa trona
Nesrećniče što slaviš Tomsona
Još u doba kletog Tuđman Franja
Sva ste srpska pokrali imanja
Protjerali Srbe bez dilema
Iz Krajine, Baranje i Srema
Sve ste srpsko stavili pod šape
Vaše žrtve još za pravdom vape
Zbog tog pamet bistru nam ne soli
I ne diraj ranu koja boli
I rad opšteg mira i navake
Ruke dalje drži od Prevlake
A svakome ko te ovdje prima
Poručit ću putem epskih rima
I ovoj reći im prilicu
Smirite se malo nesrećnici
I slučajno nemoj rad Evrope
Crne Gore da ste dali stope
Ni Radmanu ni Ediju Rami
Da se od vas potomstvo ne srami
Ibro ako hoće šta da daje
Nek mu dadne kuću u Rožaje
Nek mu dadne i ženu i djecu
I zvijezdu na polu mjesecu
Sve što hoće i što mu je volja
Katun, njivu, i široka polja
I nek svoju imovinu ličnu
Na državu prepiše dotičnu
Rad napretka il evropskog mira
Ali Crnu Goru nek ne dira
Jer Crna je izrastala Gora
Iz krvave borbe i otpora
I stvarana u vremena stara
Oštricama ljutijeh handžara
U velikim mukama i bolu
Na Krusima i Vučijem dolu
I krvavoj Bukovoj poljani
Gdje padahu momci odabrani
Da bi zora mogla da nam sviće
Na Fundinu i na Martiniće
Na Mljetičku i kletom Mojkovcu
Gdje smo račun smrsili zlikovcu
Da slobodu sačuvamo djeci
Na čuvenoj Dugi i Presjeci
Krvlju svojom gdje zalismo klance
Na Laz Carev, Krstac i Šarance
Pa zbog ovih svetih uspomena
Nemoj neko u ova vremena
Crne Gore metar da je taka
Naš je Jadran, naša je Prevlaka
Perošević