Nemojmo se čuditi što u udžbenicima Poznavanje društva nema pomena o srpskom narodu, jeziku, kulturi i istoriji.
Ovako je sve počelo, i teklo…
Kad upitate učenike bilo kojeg razreda bilo koje osnovne škole u Crnoj Gori: Koji predmet je najviše zastupljen u nastavi, istovremeno ćete dobiti tri odgovora: srpski, maternji i crnogorski. Niko ga ne naziva punim imenom: Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Taj rogobatni naziv je ionako rezultat političkog kompromisa iz 2010. godine, kada je dogovoreno da se predmet tako nazove.
Napominjem, tadašnje Ministarstvo prosvjete uoči početka školske 2010/11.godine obavijestilo je škole da će se nastavni predmet Maternji jezik ubuduće nazivati Crnogorski jezik, te da su štampani odgovarajući udžbenici s tim nazivom. To je izazvalo revolt javnosti, a ponegdje i bunt roditelja učenika kojima je maternji jezik srpski jer je bila u pitanju očigledna diskriminacija najbrojnije jezičke zajednice u Crnoj Gori.
Gotovo preko noći srpska, ali i bošnjačka i hrvatska djeca lišena su mogućnosti da se školuju na maternjem jeziku, što je njihovo ustavno pravo. Tadašnji parlamentarni predstavnici srpskog naroda i premijer Lukšić postigli su sporazum da se predmet preimenuje u CRNOGORSKI-SRPSKI, BOSANSKI, HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Takođe je dogovoreno da se formira komisija za izradu programa i plana izučavanja ovog predmeta, a da se u međuvremenu koriste do tada važeći udžbenici za predmet Maternji jezik i književnost, te da su škole dužne da te udžbenike daju svakom učeniku koji ih zatraži. Naravno, tadašnji direktori škola, slijedeći politiku DPS-a i SDP-a, masovno su opstruirali sprovođenje ove odluke u djelo, tako da su do udžbenika Maternji jezik dolazili samo najuporniji.
Treba li pominjati da komisija nikad nije završila svoj posao? Ne treba, naravno, mislim da se nije ni sastajala barem 15 godina, tj.odavno se „ugasila“, ne postoji.
Ako se tome doda tiho, polutajno naređenje da se kao pogrešno tretira sve ono što u udžbenicima Crnogorski jezik nije normirano, neće biti iznenađenje ako u svesci vašeg djeteta vidite da je „nisam“ ispravljeno u „nijesam“, ili “ predlog“ u „prijedlog“ i slično.
Naravno, svi ćute: predavači, Ministarstvo prosvjete, Zavod za školstvo, Nacionalni savjet za obrazovanje, roditelji, pomenuta komisija…
O radu komisije i statusu srpskog jezika u obrazovnom procesu parlamentarnu raspravu jedino je pokretala Nova srpska demokratija, kao dio DF-a. U međuvremenu, ovo pitanje je nekako marginalizovano, prvenstveno zbog želje da se redukuje obim izučavanja srpskog jezika, istorije i kulture, ali i zato što je postalo očigledno da je reforma obrazovanja, u koju se krenulo početkom 21.vijeka i u koju su uloženi milioni, doživjela potpuni fijasko.
Kako ide ono u serijama: Nastavlja se…