Hercegnovsko „Veče sa Lordanom Zafranovićem“, susret i razgovor sa jednim od najznačajnijih reditelja jugoslovenske i evropske kinematografije, koji i dalje vjeruje da film mora da pamti, upozorava i ostavlja trag, organizovano je u vrtu Kuće nobelovca Iva Andrića. Domaćin Herceg-fest je učinio sve da ovo veče sa velikim umjetnikom bude nezaboravno, ne samo po rekordnoj posjeti nego i po onome što je ta publika ponijela u duši. Inicijator ovog kulturnog događaja i uspješan sagovornik Lordanu Zafranoviću bio je novinar i publicista Perica Đaković.
Brojna, pažljiva i na kraju oduševljena publika pratila je gotovo dvočasovnu ispovjednu priču o filmu, umjetnosti, o zlu, pamćenju, ljudskosti i odgovornosti jednog umjetnika koji je dva puta prognan iz zemlje u kojoj je rođen. Prvi put je to bilo odmah po rođenju kada su poslije pada Italije stigli na njegovu Šoltu Njemci.
Cijelo veče bilo je nabijeno emocijom, posebno kada je domaćin iz publike pozvao glumicu Tanju Bošković kojoj je uloga u Lordanovom filmu otvorila vrata kinematografije. U neposrednom i toplom razgovoru Tanja je priznala da joj je tada jedna od najvećih prepreka bio stid kojeg se kroz rad sa rediteljem oslobodila ali i spoznala da čovjeku treba vjerovati i ne zadržavati se samo na onome što je prvi kontakt i utisak o njemu.
„Bogu hvala, stekla sam prijatelja“ – kazala je Tanja Bošković u jednoj rečenici odnos dvoje velikih umjetnika. Zafranović je priznao da je u mladoj Tanji odmah prepoznao nešto posebno. Premda je ona govorila o stidu, on je doživljavao kao „apsolutno slobodnu“ i sigurnu, glumicu koja je kasnije pravila „briljantne uloge“.
Publika je vidjela inserte iz tog kultnog Lordanovog ostvarenja „Okupacija u 26 slika“, kao i detalj zašto mu je izmaklo najveće priznanje filmsko priznanje Oskar, samo zbog nepristajanja da se izbaci scena iz autobusa. Tu su bili i inserti iz dokumentarnog filma posvećenog Jasenovcu i fotografije sa snimanja tek završenog filma „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“, pa je i to bilo svojevrsno putovanje kroz Zafranovićev filmski i životni svijet.
Govoreći o „Okupaciji u 26 slika“, filmu u kojem je prikazao kako zlo nastaje i širi se u Dubrovniku, jednom gosparskom, mediteranskom gradu, Zafranović se prisjetio i problema koji su pratili ovaj film nakon nastanka. Sličan put sada prevaljuje i njegov „Zlatni rez 42“. Zanimljivo je bilo Zafranovićevo kazivanje o onome što je naučio o brodogradnji i kako je to primjenio na svoje filmove. Na predmetu „teorija broda“ shvatio je da brod drži konstrukcija skrivena ispod svega što vidimo spolja. Taj princip primjenio je i gradeći film, ispod glumaca, slike, scenografije, dijaloga i muzike, mora postojati čvrsta dramaturška konstrukcija koja sve drži na okupu. Zato svoje filmove promišlja i kroz geometrijske oblike – krug, kvadrat, kuglu, kupu, elipsu. Književnost i slikarstvo smatra važnim „štakama“ filma a muzika je posebno značajna. Film je, kazao je, sličan simfoniji – ima uvertiru, sukobe, razvoj, dramu, vrhunac i veliko finale.
Govoreći o formi, Zafranović je stigao i do Leonardovog čovjeka i idealnih proporcija ljudskog tijela – odnosa kruga i kvadrata. Ali taj čovjek u njegovom filmskom svijetu postaje ugrožen.
Ta protivrječnost Zafranovića posebno potresa u evropskoj civilizaciji i kroz pitanje kako su se najmonstruozniji zločini mogli dogoditi u sredini koja je dala Betovena, Mocarta, Getea, veliku filozofiju, književnost i slikarstvo. Zato film mora da bude i upozorenje, premda je mlada umjetnost.
- Ono što danas snimamo za nekoliko stotina godina biće neka vrsta „arheološkog nalaza“ na osnovu kojeg će buduće generacije suditi kakvi smo bili – rekao je Lordan, ispraćen dugim aplauzom kojim je publika sve rekla šta misli o čovjeku majstoru celuloidne trake i istrajnom borcu za istinu.
Iznan iz zemlje u kojoj je rođen, Lordan je zapazio da ga Herceg Novi „sa mediteranskim šarmom“ podsjeća na njegov Split i izrazio želju da se baš u ovom gradu „toplih ljudi“ jednog dana skrasi.
HVAAAAAAALA VAM…