Ovih dana svjedoci smo učestalih napada na SPC u Crnoj Gori, posebno u medijima. Ko želi i zašto da napravi razdor, ne toliko među vjernicima koliko u sveštenstvu? Za takvu rabotu najbolje su poluglasine, a u čemu su pojedini političari, kao i njima naklonjeni mediji, dobro istrenirani.
Prvo su krenuli napadi na Mitropolita Metodija, i to zbog sela Gornje Zaostro i spomenika Pavlu Đurišiću. Zatim su mu olako prišili etiketu da je Vučićev čovjek i da ga je Patrijarh postavio za Mitropolita ne bi li umanjio uticaj Mitropolita Joanikija, koji je baš ovih dana obilježio pet godina od ustoličenja.
Joanikiju, kažu pomenuti političari i mediji, Beograd i tamošnja vlast zamjeraju što navodno podržava studente, upoređujući ga sa jednim njegovim bliskim kolegom.
Dakle, svjedoci smo već viđenog scenarija – zavadi pa vladaj, ali čini mi se da ovoga puta ne uspijeva onako kako je to bilo prije 2020. godine. Sjeme bratskog razdora tada se mnogo bolje primalo na zemlji Gore Crne!
Tada je brazdu bratskog razdora razbio niko drugi nego prvi čovjek SPC u Crnoj Gori Mitropolit Amfilohije Radović.
Ali, prije nego što je krenuo sa litijama, stvorio je svog nasljednika, Joanikija Mićovića, stamenitog Banjanina. Uz njega je stvorio i vladike Kirila i mlađanog Metodija, koga je dvije godine poslao da služi bolesnom Patrijarhu Pavlu.
Da, tako je Đedo udario buduće stubove Crkve u Crnoj Gori, znajući da smo mi kvarna roba, posebno politička, ali se uzdao u narod svoj i veliki dio sveštenstva i monaštva koje je, uz obnavljanje svetinja, mukotrpno gradio.
Znali su to vrlo dobro njegovi protivnici, koji su kao vukovi u jagnjećoj koži vrebali priliku za novi napad. I učinilo im se da je taj trenutak sada došao. Na mig svoga gazde krenuli su da ponovo rovare tamo gdje su zaustavljeni prije šest godina, računajući da još imaju svojih petokolonaša, zagovornika da se naša Crkva oslobodi onog predznaka „srpska“.
I udarili su na sjeme razdora dvojice Mitropolita, zaboravljajući da su obojica Amfilohijeva čeda.
Naravno, priliku vide u trenutnoj političkoj situaciji u Beogradu, u sukobu zvanične vlasti, personalno Vučića, sa blokaderima sakrivenim iza studenata. Uz to pokušavaju da, gdje god stignu, provuku i napad na Srbiju i srpski narod koji se, i pored svih prijetnji, dostojanstveno, onako narodski, oprostio od generala Ratka Mladića, haškog osuđenika.
Zaboravljaju ti isti nazovi kritičari da je u našem narodu jedna od najvećih svetinja smrt i sahrana i da je svojevremeno sada počasni, a onda lider DPS-a i predsjednik države Đukanović, uputio zvaničan telegram saučešća porodici Milošević.
I ako sve to sagledamo iz više uglova, i dalje ostaje nejasno – ili je, možda, dobro jasno – čemu baš sada napad na SPC u Crnoj Gori?
Ko je taj koji pokušava da bistru vodu zamuti?
Zar je zaboravio kako je prošao avgusta 2020. godine i kako je narod reagovao?
Nažalost, ne znaju to ni njihovi mentori izvana, a rekao bih ni „ljudi“ sa domaće političke scene. Ali izbori su koliko sjutra, pa će narod reći svoje, ali će možda to biti uzalud jer mi odavno „mirišemo“ na koloniju.
Perica Đaković
Odličan tekst !
Sve hronološki navedeno, jasno i istinito.
I što vrijeme bude prolazilo, sve ćemo se češće sjećat Mitropolita.Još od turskog vakta, pa preko Habzburske monarhije, zavisi gdje je ko živi u kojoj oblasti, preko komunizma, sad Brisela i Regiona, isti napadi na Srbe, a mi još živi,postojimo i borimo se.Čudan smo mi soj!
Prefiks srpski je makao upravo djedo
Da nije bilo Dritana potpisao bi se ugovor sa tzv ‘pravoslavnom crkvom u cg’
Sve je hronološki tačno i napisano jasno, a posebno kraj kolumne da mirišemo i na koloniju.
Taman da ne “ razvijamo glavu“, lakše nam je.
Odlična analiza događanja, sve ste u pravu!