Mislim da nikad nam nije bila bliža i realnija stara izreka „Daleko od očiju, daleko od srca“. Izreka koja je u narodu nastala još kažu u 13. vijeku a prvi put zapisana na engleskom jeziku u 16. vijeku, upotrebljavao ju je kažu i Aristotel, i ko sve još ne. Kod nas u Crnoj Gori ona nikad nije bila bliža stvarnosti i realnija. Osvrnite se oko sebe, pogledajte u krug, od posla pa nadalje i sami ćete se osvjedočiti. Ništa novo, nije to kao Tesla koji je izmislio struju i ko zna šta sve još. Ako sam vas savjetovao da se okrenete oko sebe evo i ja ću to uraditi. Ne moram daleko otići od svoje kuće, svega par stotinak metara…
Nekada ponos ne samo Herceg Novog nego i cijele nam bivše države, Vojna bolnica Meljine. Sagradjena još u 19. vijeku kao Mornarička bolnica Austro-ugarske, za oporavak ranjenika jer se nalazila na ruži vjetrova. Staroj carevini nije bilo teško a ni skupo da Meljine poveže vozom sa Bečom i Peštom, sve radi svojih građana. Poslije gubitka rata i pada nekad moćne carevine, bolnica je nastavila da radi,I to opet kao Vojna. Pravi procvat doživljava nakon Drugog svjetskog rata kada praktično postaje poluzvanično istureno odjeljenje čuvene VMA, sve do raspada SCG odnosno razlaza Podgorice i Beograda. Tada bolnica ulazi u sastav crnogorskog zdravstva a u epohi tranzicije država (čitaj Prva familija) je prodaje kompaniji Atlas Duška Kneževića.
Sjećam se promotivnog dolaska čuvene čuvarice plaža Pamele Anderson i silnih obećanja o ulaganju u ustanovu svjetskih razmjera. Možda bi tako i bilo da je bolnicu kupio skandinavski konzorcijum koji je tada zastupao niko drugi nego prof. dr Milorad Bojić. Ali neke privatne igre, o kojima možda nekom drugom prilikom, odlučile su drugačije. Uzalud su građani Herceg Novog tražili da se sve ne privatizuje, makar ne Porodilište koje je grad dobio, nakon četiri decenije čekanja I sna 2003. godine, iako su na to imali pravo jer su ga izgradili samodoprinosom, ali možda i još nešto.
I tada kreće najteži i najgori period za zaposlene u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Zahvaljujući jednom broju ljekara i medicinskih sestara, rekao bih entuzijasta kojima treba skinuti kapu do poda, i gostujućih ljekara uglavnom penzionera, bolnica je donekle sačuvana, da bi 2023. godine napokon ušla u Fond zdravstva Crne Gore kao dio kotorske bolnice.
Toliko kao uvod, a sada, nešto što može zvučati mnogo optimističkije i što može da ulije nadu ne samo zaposlenima, nego rekao bih gradu, koji će valjda jednom shvatiti da bez bolnice on je osuđen da postane palanka. Da ulije nadu mladima, onima koji idu u vrtiće I škole.
Boraveći ovih dana u toj ustanovi kao pacijent, primijetio sam u jednom trenutku blagi osmjeh na licu hirurga Željka Pejakovića, a što mi je on obrazložio da nije u pitanju ni sedmica na lotou ni neki drugi finansijski dobitak već da ima više od toga, ima dvoje mladih tek završenih ljekara koji bi da ostanu u Meljinama. Radi se, naime, o Novljanki Mariji Ozrinić, koja je diplomirala sa ocjenom 9,0 i htjela bi da ostane tu na hirurgiji, kao klinički ljekar, gdje sam je i zatekao. Uz nju bi da u Novom ostane i njen momak David iz Prijepolja koji je diplomirao sa ocjenom 9,6. Nisam realno mogao da verujem u to što čijem, jer svi teže da idu u velike centre a ovo dvoje mladih bi da svoju sudbinu vežu baš za Herceg Novi i to u trenutku kada je njihova profesija sve traženija.
U dogovoru sa doktorom Željkom, ovo sam prenio predsjedniku Opštine Stevanu Katiću i direktoru bolnice u Kotoru, ali i prijatelju doktoru Vladu u Risnu, koji mi je kratko rekao: „Ako je neko od njih zainteresovan, evo mu odmah mjesto u našoj bolnici!“
Priča vam možda zvuči bajkovito, ali vjerujte, realna je i stvarna. Mladi ljekari ne traže partijsko zapošljavanje, oni bi samo posao u struci u, kako kaže mlada Marija Ozrinić, u gradu svog djetinjstva.
Ne znam može li to onako kao mi nekad, ili mora i to preko nekih političkih partija. Ipak, gajim nadu u Boga i u narod Novoga – da se Marijin djevojački san može i mora ostvaritI. Ako prođe Marija, za njom će vjerovatno neke druge djevojčice I dječaci poželeti da se vrate kući.
Perica Đaković