Piše: Gomez
Vizant je bend koji je tokom cijelog svog postojanja imao mnogo neprijatelja i uvjek je nailazio na opstrukcije, klevete i omalovažavanje, samo zbog tematike pjesama i zato što imaju stav kojega se drže. Nije lako imati svoje mišljenje i držati ga se. A ja vas pitam – pa što je osnova metala? Pa zar nije bunt i stav? Ako ćemo pravo, dobrih 75% svjetske metal scene nije do koljena Vizantovom stavu, buntu i bijesu. Ne govorim o instrumentalnoj umješnosti, Ili o vanserijskoj produkciji, već o samopoštovanju za koji je na primjer bend Slayer toliko poznat i štovan, iliti, nepokolebljivost pred izazovima i iskušenjima koji erodiraju dušu i um. Ne ulazim u eksplicitnu tematiku pojedinih pjesama. To je sada nebitno. Sve je na kraju nebitno sem stava koji bend Vizant drže i ne puštaju nakon tri decenije, a to je metal as fuck!
Prvi ovogodišnji album, “Čuvar”, je ono što smo, manje više, naučili da čujemo od Vizanta. Istorija, tragedije prošlosti i reperkusije na sadašnjost, junaštvo, disciplina uma i tijela, samopožrtvovanost do kraja. Pjesme su jake, snažne, nabijene emocijom do čepa, i to, usudio bih se reći, više nego ikada i očigledno da je autor bio dobro motivisan pišući ove pjesme. Iz mog ugla, mogu vam reći da nikada nisam bio nešto posebno naklonjen osjećanja prema naciji ili vjeri, ali slušajuć pojedine od ovih pjesama, i meni ide suza na oči. Uzmimo za primjer apsolutno najdramatičniju pjesmu na albumu, pjesmu koja sa sobom nosi ogromno breme, “Danak u krvi”, kojom je bend opjevao jedan zastrašujući period u istoriji naših predjela i koji i nakon svih ovih decenija i vjekova, ledi krv u žilama. Ne ledi krv činjenica koja je mnogima apstraktna zbog prolaska vremena, već činjenica da bend uspjeva kroz pjesmu i muziku vrlo uvjerljivo da dočara prošla vremena, svu tragediju tih momenata na živote ljudi. Citat iz knjige Iva Andrića “Na Drini ćuprija” koje je sam Andrić pročitao i ostavio zabilježene za vjekove, i koji se čuju i na početku ove pjesme, su riječi opomene koje malo ko sluša, a nakon odslušane pjesme postaje neodvojivi dio iste.
Drugi album, “OI!”, je iznenađenje i sušta suprotnost od onoga što smo navikli da čujemo od Vizanta. Album je kolekcija navijačkih i anarhističkih pjesama i to u punk maniru koje su nastale u periodu od nekoliko decenija. Ideja odlična, sa sigurnom publikom. Oprezan slušalac će čuti razliku u produkciji, ali ona je toliko neznatna da je i nezanemariva. Na albumu bih izdvojio pjesmu “Antipolitika (Svi)”, jasne poruke kontra svih korumpiranih političara, ali i masivnog rifovanja, vrlo pjevljivog refrena i možda najbolje produkcije koju sam čuo na crnogorskoj sceni. Koliko puta sam spominjao produkciju i zvuk i njihovu izrazitu važnost za sveukupni doživljaj jedne pjesme i albuma? Mislim da sam svima dosadio sa tom mojom pričom, ali se ona svaki put potvrđuje, i evo jasno može da se čuje i na ovoj pjesmi, najboljoj himni na ovom albumu, i ujedno jednoj od najboljih pjesama na cjelokupnoj crnogorskoj metal sceni.
Da li na ova dva izdanja ima grešaka, nešto da ne štima ili da je moglo bolje? Ima, naravno, ali ako ove redove čitate da bi mogli naći nešto da kritikujete, ili Vizant slušate da bi samo upirali prstom u nedostatke, onda je bolje da idete i slušate čiste, plastične i emocije potpuno lišene pizdune kojih po netu ima sasvim dovoljno. Hoću reći, čovjek koji je svih ovih decenija iza imena Vizant, je sam. Pored toga što sam stvara muziku i tekstove, sam finansira albume i spotove, sam uređuje … sam odrađuje kompletnu logistiku koja je potrebna da bi se jedan album izdao, a to nije nimalo lagan i jednostavan posao, naročito na underground metal sceni i to zavrijeđuje mnogo pažnje i poštovanja.
Vizant su 2026 godine izdali dva albuma sa kojima Saša Zajek (autor, gitarista i vokal) najplodnijeg Crnogorskog metal benda kaže da stavlja tačku na priču Vizanta. Ja bih ovo uzeo sa rezervom i uvjeren sam da je čovjeku samo potrebno malo odmora. Zato, preslušajte ova dva izdanja, jer budućnost se razvija pred našim očima i ko zna što sve donosi.
Nikola Franquelli