Prateći ovih dana šta se sve dešava u Crnoj Gori, ali ne samo na političkoj sceni
već i na onoj nazovi privrednoj, rekao bih da malo ko ovdje koga sluša i da malo ko
ima petlju da udari šakom, kako se to nekada radilo u našim kućama i kaže
„Dobro, sve sam vas čuo i sada će biti ovako, ja preuzimam odgovornost“.
Mislim da to ne može, ili ne smije da uradi ni čovjek sa najvećim ovlašćenjima u
Crnoj Gori, priznali mi to ili ne, jer na njegov mig skoro se svi istog trenutka
okupljaju, a to je austrijski diplomata, nekadašnji ambasador EU u Bosni i
Hercegovini, a sada, od 2024. prvi čovjek EU u Gori Crnoj, Johan Satler. Kod nas
danas mnogi pokušavju da lupe šakom o sto, a neki i u prsa, pa mi se tako stvorio
utisak da smo tako lupajući pomalo skoro svi i prolupali.
Ne znam odakle da počnem, možda iz Bara gdje su opštinski tužioci da bi
preduhitrili nečije mišljenje odozgo pokrenuli spor sa pjesmama. Naravno da im je
uši zaparala ona o Đeneralu, jer ako je telegram saučešća đeneralovom sinu
zasmetao liderima naše opozicije, pa i ne samo njima nego i vrhu EU, da ne
spominjem tu susjede koji i jesu a i koji nisu u EU, onda tu mora da nešto nije sto
posto čisto. Mora da tu ima barem trunke nacionalizma? Nije bitno što niko iz
pomenute institucije ne zna kako je i kome ispjevana ta pjesma, kao ni ona, pade
mi prvo na pamet „Zaljubih se u djevojku iz grada“. Interesantno da gospodin
Johan nije reagovao, valjda je navikao na onaj politički „bosanski lonac“. Da ne
zaboravim da spomenem i pjesmu “Oj junaštva svijetla zoro, majko naša Crna
Goro“…
Kad smo već kod slučaja u Baru, da ne zaboravim da spomenem da podgoričko
tužilaštvo nije reagovalo na nedavno pjevanje Tompsonovih pjesama u jednom
uglednom tamošnjem kafiću, a i kako će jer do sada niko nije kod nas tražio ničiju
ostavku za takve pjesme poput „Boj na Čavoglave“? Ajde ako nisu smjeli što da
kažu jer je u tom kafiću bilo navodno visokopozicioniranih gostiju, ali onda sjetimo
se gostovanja navijača „kockaste“ reprezentacije u Podgorici i glasnih pjesama u
pojedinim takođe uglednim kafićima. Dakle, toliko o muzici i našoj muzikalnosti, ali kad smo kod toga pokušao samodgovor da potražim u starim izrekama i objašnjenjima o nama kao narodu, o Crnogorcima.
Tako sam tragajući za ocjenama i karakteristikama koje pogađaju samu srž
mentaliteta, pronašao neke poput ove stare izreke, ne znam koliko vam je ona
poznata, ali stara izreka kaže „Crnogorac vlast ne voli, ali je poštuje dok mu ona
daje“. Nije to „Crnogorac = poltron“ – to je sistem male države. Zato tako izgleda:
- Mala bara, puno krokodila: 620.000 ljudi, svi se znaju. Posao ne dobijaš
preko konkursa nego preko kuma, brata, partije. Ako nisi uz vlast, nemaš posao,
nemaš dozvolu, nemaš ni drva iz šume. Zato ljudi ljube ruku – iz interesa, ne iz
ljubavi. - Pleme i partija: Nekad si bio uz pleme Petrovića, sad si uz partiju. To je isti
mentalitet: „Naš je na vlasti, nama će biti dobro“. Kad se promijeni vlast 2020.
godine, 70 odsto onih koji su ljubili DPS sad ljube novu vlast. Nije ideologija, nego
opstanak. - Državni posao = svetinja: U CG je 80.000 ljudi direktno na budžetu (država,
opštine, agencije, preduzeća). Svaka porodica ima nekog u sistemu. Taj ne smije
da kaže ništa protiv vlasti jer mu cijela kuća zavisi od državne plate. - Sjetimo se samo ono 1 glas 4 zaposlena, pa nismo ni sada mnogo odmakli.
No, vratimo se našoj stvarnosti, od čega navodno živimo, i tu bi rekli kako ko, ali
avaj, tako nam je kako nam je jer sami smo tako, donekle, htjeli.
Evo ovih dan velika priča o našem finansijskom približavanju Evropi. Ne, prevarili
ste se ako ste mislili da smo pokrenuli neku veliku investiciju, da su stigli Japanci
sa onim obećanim milionima, da je stigao bogati Alabar, kao u onoj pjesmi Slatkog
greha i Brene „Šeki, Šeki“, mada je istina da nam on baš i nije toliko potreban kada
mi imamo svoje Alabare, o nekima sam već svojevremeno pisao i njihovim
hotelima, a neki su se sad sami ničim izazvani pojavili oko koncesija za aerodrome
tvrdeći jasno i glasno da su oni spremni da daju najmanje koliko i strani investitori
i da, kako su rekli, pare ostanu kod kuće.
Pa zar nismo ono uveli Zakon o antimafiji, ili smo ga samo uvodili jer je bio pod
plavom evropskom zastavicom. Ne znam, ali sam slušajući ovih dana odbranu i
napad na najnoviji Spajićev “Evro model” mogao čuti, naravno od hrabrijih i
smjelijih ekonomista, analitičara i pojedinih predstavnika medija, da je riječ o već
viđenom njegovom predizbornom triku. Botovi, a tu eto upadoše, nažalost, istina i
političari, veći dio situiranh predstavnika „sedme sile”, nešto ovoga puta ne
srčano ali ipak da se osjeti ne toliko u samoj javnosti, koliko sam premijer, brane
pomenuti “Euro model” koji se rodio, a ne zna se ko su mu otac i majka, na
takozvanoj elektronskoj sjednici u narodu popularnoj Voc grupi.
Čudno je da ni ovoliko dana još nije bilo dovoljno ministru finansija mr Novici
Vukoviću da sa svojim timom sažvaće sve to što je premijer onako u naletu iznio.
Dok se čeka stav ministra, za sada su mudro izašli prvo i direktor Fidelati
konsaltinga Miloš Vuković u jednoj TV emisiji gdje nije imao sagovorike potrebne
za nivo rasprave, ali i predstavnici Unije poslodavaca, koji takođe nisu htjeli da se
istrčavaju već traže da vide sve parametre. Od svih njih na najvećem udaru je
upravo ministar Vuković jer treba da objasni narodu kako on to kao prvi čovjek
finansija države to nije znao. Najblaže rečeno, šef ga je direktno doveo u situaciju
da bi etički trebalo dr azmisli i ostavci kao moralnom činu.
Sindikati su za sada zbrinuti, dobili su 10 odsto i sada m jedino preostaje da ćute.
Za razliku od njih, čudna je tišina koja vlada među najbrojnijom populacijom,
među 130.000 penzionera, koji su već dva puta ove godine namagarčeni
“ogromnim” povaćanjima penzija od 1,7 odsto, nešto malo više od 2 eura. Sada
im “prijete” sa čak 2 osto povećanjem u septembru, plus Milojko kao Deda Mraz
sa 100 eura za novu godinu. Izgleda da će mu biti lako da paketić ubaci kroz
dimnjak jer malo će koji dimiti za ovu cijenu peleta gdje se paleta primakla
najvećoj novčanici od 500 eura. To što je Vlada zagarantovanu upola manju cijenu
niko od prodavaca i proizvođača peleta ne zarezuje. Odgovor koji ćete dobiti je Ili
plati koliko tražimo ili peleta nema. A Vlada ćuti? Zar to još danas neko ozbiljno
shvata Vladu u Crnoj Gori, gdje je ovih dana ona dozvolila lov na Bambija, zbog
čega plaču djeca u vrtiću istog imena , postojji?
Perica Đaković
👌👌👌