Predsjednik Skupštine Andrija Mandić saopštio je da je 80 poslanika glasalo, a važećih listića je bilo 78.
Za razrješenje je glasalo 37 poslanika, a protiv je glasao 41 poslanik.
„Predlog za razrješenje predsjednika Skupštine nije usvojen“, naveo je Mandić.
On je dodao da je i on glasao za svoje razrješenje, ali ni taj glas, koji je mahinalno dao, nije pomogao.
Sjednica je bila burna, a u samoj završnici obratio se i sam predsjednik Skupštine.
„Ovdje prepoznajete ljude prošlosti u odnosu na one koji razmišljaju o budućnosti. Ratko Mladić nije dominantna tema, upokojio se, prošlo je 40 dana od njegove smrti. DPS misli da na tome može da stekne političke poene, ali oni žele da pobjegnu od obaveza da glasaju za izmjene Ustava Crne Gore. On sadrži amandmane vezane za integritet. Taj integritet počiva na njihovoj prošlosti i prema evropskim vrijednostima koje važe. A onda kada pročitate njihovog najvažnijeg čovjeka, Mila Đukanovića, koji je i dan danas ugaoni kamen te stranke – kada jula 1992. godine kaže da su ovaj rat izazvale ustaše, pokušavajući najprije da obesprave i unište Srbe u Hrvatskoj i kaže da su spremni da osvoje Boku. Treba li još motiva da se na takvu agresivnost odgovori svim sredstvima, a ne samo političkim u šta su nas uvjeravali Liberali? Njihovu priču su preuzeli politički sinovi Mila Đukanovića“, naveo je Mandić.
On je dodao da oni danas drže predavanja iz onih priča koje pripadaju Slavku Peroviću i Liberalnom savezu.
„DPS je politička organizacija koja je podržavala Srbe u Hrvatskoj, Srbe u BiH, nezavisno jesu li u njihovim redovima bili pripadnici bilo kog naroda, snabdijevala dobrovoljcima, novcem, dobijali nagrade… Oni su bili itekako poštovani i uvažavani od tih adresa i za razliku od Andrije Mandića svi njihovi funkcioneri su bar jednom bili na ručku sa Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem koje ja nisam ni poznavao. Tada sa ove vremenske distance – ni luk jeli ni luk mirisali. Sad traže od Andrije Mandića da im pojasni grjehove njihovih očeva, lidera, stranke, i nije problem što oni to rade nego što im neko drugi pomaže u tome da im opere biografije i da ispostave račun Milanu Kneževiću, meni, novoosnovanoj stranci koja je najbrojnija i koja poziva na budućnost“, naveo je on.
Mandić je naveo da je budućnost 1.000 evra radniku sa osnovnim i nižim obrazovanjem, 1.250 evra, i 1.400 evra radniku sa srednjim ili visokim obrazovanjem.
„Imamo poruku iz Brisela. Jeste li spremni da glasate za ustavne promjene? Vama je važniji Ratko Mladić. Glasaće se o Ratku Mladiću, a onda će Evropejci da sve gledaju. Vlado Strugar je izašao kao partizanski pukovnik i kada je uzavrela krv i kada se tražilo suočavanje sa nepravdama koje je počinio komunistički totalitarizam – dajte da se dostojanstveno rastanemo sa jednim vremenom. Nemojte da mislite, Bošnjaci, da je bilo ko od Srba ponosan na zločin u Srebrenici. Takvi zločini počinjeni su nad našim precima u Sloveniji. Pune su jame u Crnoj Gori ljudima kojima su ruke vezane telefonskim žicama. Hrvatska i dan danas plače za mladošću koja je pobijena u Blajburgu. U Beogradu – 70.000 ljudi je bačeno po jamama. U Crnoj Gori se ni ne zna koliko je ljudi poubijano. U Sloveniji gdje su vadili naše pretke – isto je bilo kao u Srebrenici. Mislite da se neko ponosi sa tim? Ne ponosi, nego osuđuje i misli da je to sramota. Sramota se dogodila i događa na ovim prostorima, Ivo Andrić je pisao o nesrećnim vremenima. Možemo da se vraćamo unazad, možemo da govorimo o odsječenim glavama koje je pokazao Milan Knežević, mnogo nas bole, možemo da govorimo o kostima i telefonskim žicama, ali to je naša muka i nevolja“, naveo je Mandić, pozvavši mlade da se okrenu budućnosti.
Dodao je da je potrebno zatvoriti sva poglavlja do nove godine.
„Moja generacija prirodno i biološki odlazi sa političke scene. Dolazi mlađa generacija. Napravimo smjenu generacija bez vraćanja u teške teme koje će dodatno da nas podijele. Nismo ispravili mnoge nepravde. Svake godine idem u Sloveniju gdje je ubijeno najviše ljudi iz Crne Gore u njenoj istoriji. Šta mislite o albanskoj zajednici? 2.000 sunarodnika je poubijano u Baru i bačeno u more, a o tome riječi nije progovoreno. Kada krenete da grebete po tome naći ćete nepravdi koliko god hoćete sa jedne, druge, treće ili četvrte strane. Nisam bio komandant niti političar kada su izbili ratovi u bivšoj Jugoslaviji i bili aktivni učesnici. DPS je bila jedna od ključnih stranaka koja je učestvovala u ratovima bivše Jugoslavije. To je 1991. Neko je donosio političke odluke. Svi vaši očevi, stričevi, su bili donosioci odluka, političari“, naveo je on.
Dodao je da je DPS pomagao Ratku Mladiću i da to njih boli jer moraju poći u Bijelo Polje i da objasne Bošnjacima zašto su bili u toj stranci.
„Nisam kriv što ste u DPS-u. To je isti DPS što je slao gorivo kad je Milošević uveo sankcije na Drini. Rat bi se završio 1994. da nije bilo DPS-a. Ne bi bilo Srebrenice. Ja pozivam na mir, pomirenje i budućnost. A ljudima koji žele da operu biografiju svoje stranke i koji žele da operu vlastite biografije sa evropskom retorikom, ja im ne mogu pomoći“, zaključio je on.