Povodom izjavе potpredsjednika Vlade Crne Gore i lidera Albanskog foruma Nika Đeljošaja nakon prvostepene presude bivšim vođama OVK, Udruženje Vasojevića Primorja i Boke izražava neslaganje sa porukama koje je Đeljošaj javno uputio.
Đeljošaj je presudu ocijenio kao „izuzetno nepravednu“, naveo da je rat OVK bio „samoodbrambeni, oslobodilački i pravedan“, te poručio da „svaki Albanac u srcu nosi svetu borbu OVK i legendarnog komandanta Adema Jašarija“.
Uvažavajući činjenicu da je riječ o prvostepenoj presudi i da postoji pravo na žalbu, smatramo da je problematično kada se, uz pozivanje na pravdu i međunarodne institucije, jedan oružani pokret i njegovi simboli predstavljaju isključivo kroz afirmativni nacionalni narativ.
Naše pitanje nije usmjereno protiv albanskog naroda.
Albancima u Crnoj Gori niko ne osporava pravo na nacionalni identitet, kulturu, jezik, istorijsko pamćenje i osjećanja prema ljudima koje smatraju svojim nacionalnim simbolima.
Isto pravo očekujemo i za Srbe i Crnogorce, kao i za porodice iz Crne Gore koje su decenijama živjele na Kosovu i Metohiji.
Naše udruženje ima jasan stav o pitanju Kosova i Metohije. Za nas su Kosovo i Metohija neodvojivi dio Srbije. To je naš istorijski i nacionalni stav koji ćemo javno zastupati, uz puno uvažavanje činjenice da drugi građani i politički subjekti o tom pitanju imaju drugačije mišljenje.
Posebno ćemo čuvati sjećanje na ljude iz Crne Gore koji su živjeli na prostoru Kosova i Metohije, naročito u Metohiji, na njihova ognjišta, grobove, svetinje i porodično nasljeđe.
Upravo u tom kontekstu želimo da postavimo jedno jednostavno i jasno pitanje gospodinu Niku Đeljošaju:
DA LI OSUĐUJE UBISTVO BRANKE ĐUKIĆ NA ČAKORU?
Branka Đukić, osamnaestogodišnja djevojka iz Meteha kod Plava, ubijena je 2. septembra 1975. godine na Čakoru. Njeno ubistvo ostalo je duboko urezano u sjećanje njene porodice i lokalne zajednice.
Branka nije bila vojnik.
Nije bila učesnik rata.
Bila je mlada djevojka iz Crne Gore.
Zato očekujemo jasan odgovor:
Da li gospodin Đeljošaj osuđuje ubistvo Branke Đukić?
Da li smatra da njena porodica ima pravo na trajno sjećanje i dostojanstven pijetet?
Da li smatra da svaka nevina žrtva, bez obzira na nacionalnost i vjeru, mora imati jednako pravo na poštovanje i sjećanje?
Ovo pitanje ne postavljamo protiv albanskog naroda.
Ne tražimo od bilo koga da se odrekne svojih žrtava, svog identiteta ili svog istorijskog pamćenja.
Tražimo samo da se isto pravo prizna i drugima.
Ako govorimo o pomirenju, moramo imati razumijevanja za bol svake porodice.
Ako govorimo o pravdi, isti kriterijum mora važiti za sve.
Ako govorimo o zajedništvu, niko ne smije imati osjećaj da su njegove žrtve manje vrijedne ili manje dostojne sjećanja.
Ne tražimo kolektivnu krivicu.
Tražimo jednak odnos prema žrtvama.
Ne tražimo od Albanaca da zaborave svoje istorijsko pamćenje.
Tražimo da se ni nama ne osporava pravo na naše.
Albanci u Crnoj Gori su naši sugrađani i komšije. Želimo da zajedno živimo u miru, sigurnosti i dostojanstvu.
Upravo zato smatramo da politički predstavnici imaju posebnu odgovornost prema riječima koje izgovaraju.
Zajedništvo ne znači da moramo isto misliti o istoriji.
Možemo imati različita istorijska i nacionalna uvjerenja, ali moramo biti sposobni da poštujemo nevine žrtve, bez obzira na njihovu nacionalnost i vjeru.
Zajedništvo se ne gradi tako što se pamte samo „naše“ žrtve.
Bratstvo se ne gradi tako što se tuđa bol prećutkuje.
Jedinstvo se ne gradi selektivnim sjećanjem.
Naša poruka je jednostavna:
Poštujmo svaku nevinu žrtvu.
Čuvajmo sjećanje na svoje žrtve.
Ne mrzimo nijedan narod.
Ali ne pristajemo ni na zaborav sopstvene istorije.
Od gospodina Nika Đeljošaja očekujemo da se javno i nedvosmisleno izjasni o ubistvu Branke Đukić.
Jer ako želimo da Crna Gora bude društvo zajedništva, onda svaka nevina žrtva mora imati pravo na istinu, pijetet i sjećanje.
UDRUŽENJE VASOJEVIĆA PRIMORJA I BOKE