Nekad bilo, sad se spominjalo, zna često reći naš narod. Upravo to često pominju stanovnici Herceg Novog, grada koji je do devedesetih, do pojave mladih, lijepih i zgodnih, predstavljao privredni gigant, ne samo u Boki već i mnogo šire.
Pojavom mladih „džemperaša“ otpočeo je proces tranzicije koji je omogućio neviđeno brzo bogaćenje snalažljivih pojedinaca ili, bolje rečeno, legalnu poharu dobara.
Nestadoše tako, jedan za drugim, Prvoborac, Pomorski saobraćaj, Mješovito, Brodogradilište, RVI, Vinopromet, kompleks Bolnice, SOUR Bokakomerc, pa i ponos ne samo crnogorskog već i jugoslovenskog turizma – HTP „Boka“.
Novljani su bili posebno ponosni na svoje hotele. Odoljeli su pokušaju prve „montenegrizacije“, ali sve do 2007. godine, kada je predsjednikovom kumu, na volšeban način, prodato blago od sedam hotela, dva motela, tridesetak restorana, mini-flote, mini-saobraćajnog preduzeća, atraktivnih placeva – i da ne nabrajamo, jer i ovo je previše.
Aktuelna crnogorska vlast kao da je htjela da se osveti prvom, i tada jedinom opozicionom gradu, jedinom pravom nosiocu turističkog razvoja države.
Umjesto da se takav gigant proda nekoj moćnoj firmi, vlast je odlučila da ga proda dotičnom Brkoviću, čije su reference do tada, pored kumovskih veza, bile – majstor za auspuhe!? Milov kum već tada je bio i vlasnik moćne drvne pljevaljske industrije, a uz nju i nepreglednih šumskih kompleksa.
Sjećam se dobro njegovog nastupa kao novog vlasnika „Boke“, kada je u prvom obraćanju javnosti obećao ulaganje od 100 miliona. To se lako može pronaći kao dokaz u dokumentaciji „Dana“.
I kao „veliki“ biznismen, prvo je, priča se, jedva – srušio hotel „Tamaris“ u Igalu, uz obećanja da će na njegovom mjestu nići do tada neviđeni turistički kompleks.
Na tom mjestu ostao je samo prašnjavi parking.
Umjesto unapređenja poslovanja, jedan po jedan objekat odlazili su na doboš, poput ekskluzivnog restorana „Levanger“, koji je poslužio za podmirenje duga za struju.
Uzalud su se bivši radnici žalili i obijali pragove državnih institucija. Majstor Brković imao je bolja leđa.
Kako naš narod kaže – kum nije dugme!
I tako, objekat po objekat, ode na doboš, pa na kraju i najpoznatiji – hotel „Plaža“, nekadašnji ponos Herceg Novog i Crne Gore, objekat koji je stajao rame uz rame sa čuvenim opatijskim hotelima, cavtatskom „Kroacijom“…
U vrijeme Brkovića biser od hotela je spao na najniže grane – hotelski objekat sa jedva dvije zvjezdice.
Nekadašnji hotelski ponos otišao je na prvoj licitaciji za daleko manji iznos od procijenjene vrijednosti (30,7 miliona eura), koja je, po mnogima, još bila umanjena., za iznos od 20,4 miliona eura. Kako je rečeno iz ovih sredstava prvo će se podmiriti potraživanja među kojima I bivših radnika, a iznos je 7o.ooo eura , dok će na kraju Brkoviću ostati oko 8 miliona evra, među kojima su I neisplaćene plate njegovim sinovima.
Čudno, ali to je za neku drugu priču, da se na aukciji pojavio samo jedan ponuđač. Gle slučajnosti – kao nedavno i za hotel „Igalo“, u koji do sada još nije uložen ni cent.
Za razliku od pomenutog hotela, hotel „Plaža“ će sigurno za par godina ponovo zablistati u punom sjaju, jer novi vlasnik je kompanija „Vila Oliva“, biznismena Žarka Rakčevića, čovjeka koji je na političku scenu Crne Gore zakoračio sa Momirom Bulatovićem, Svetozarom Marovićem, Milicom Pejanović-Đurišić, Slavkom Perovićem, Ljubišom Stankovićem, Radojem Bojovićem, Srđanom Darmanovićem, Zoranom Žižićem, Milom Đukanovićem… Vrijeme poznato kao antibirokratska revolucija.
Da, dužan sam da spomenem da je do sada bilo više pokušaja prodaje čuvenog Igalskog instituta, jedine banje u Crnoj Gori. Kupci su zamalo bili Cepter i Miodrag Kostić, ali se spominju i neki domaći tajkuni-političari.
Posljednji pokušaj privatizacije „ispod žita“ zaustavljen je na izborima 2014. godine, kada je pobjednik bila politička grupa „Izbor“. Eks političar Rakčević je u međuvremenu postao vlasnik četvrtine akcije Instituta Igalo (bilo vlasništvo beogradske Galenike) i uz podršku Vlade CGspasio ga od stečaja. Hoće li uspjeti da hotelu „Plaža“ vrati nekadašnji sjaj, kao što je to uradio sa nekadašnjim odmaralištem AP Vojvodine I pretvorio ga u hotel Taliju u Igalu kao I još neke objekte na crnogorskom primorju poput Rekreatursa.Tako da Vila Oliva sada ima 3.500 lžaja u svom vlasništvu.
Perica Đaković